„Senzorna integracija je organizacija osjetilne percepcije kako bi se postigla ciljana i smislena radnja“, Jane Ayres
Disfunkcija senzorne integracije je nesposobnost obrade informacija primljenih preko osjetila, nazvana je i poremećaj senzorne integracije, senzoričko integracijska disfunkcija ili kraće disfunkcija SI.
Dr Jean Ayres,prva je opisala problem koji je rezultat neefikasne neurološke obrade. Pedesetih godina , razvila je teoriju disfunkcije Si i poučavala kolege terapeute kako to utvrditi.
Disfunkcija se događa u središnjem živčanom sustavu kada se zastoj javi, mozak ne može analizirati, organizirati i povezivati ili integrirati osjetne poruke. Budući dijete sa disfunkcijom SI ima neorganiziran središnji živčani sustav, mnogi aspekti njegovog ponašanja su neorganizirani. Njegov krajnji razvoj je neuredan i njegovo učešće u iskustvima djetinjstva je neujednačeno, nespremno ili neprikladno. Za neusklađeno dijete izvođenje uobičajenih zadataka i odgovaranje na svakodnevne zadatke može biti izuzetno zahtjevno. Djeca iz autističnog spektra, pervazivnim razvojnim poremećajem, ozbiljnim jezičnim teškoćama. Često je značajan premda sekundaran, problem za dijete s fetalnim alkoholnim sindromom, fragilnim x sindromom i teškom MR. Često interferira razvojem djece koja su bila usvojena nakon institucionalizacije u sirotištima. Nalazimo kod djece sa nesposobnosti učenja i poremećajem pažnje, ADHD, nalazimo i kod „normalne“ djece kod koje smatramo da nemaju nikakav značajan ili dijagnosticiran problem. Ta djeca su ujedno najteža za detektirati problem,jer roditelji vide da su drugačija, ali ne znaju opisati i ne znaju gdje potražiti pomoć.
Principi terapije Si uključuju osiguravanje iskustva različitih senzoričkih podražaja za poticanje adaptivnog odgovora koji uključuje motoričko planiranje , socijalne interakcije i kognitivne vještine, poticanje djeteta na razvijanje intrinzične motivacije( ja to hoću-ja to mogu) te promociju smislenog ponašanja svrsishodnim aktivnostima.
